Web Analytics Made Easy -
StatCounter

Kako je moj otac sreo Miljana Miljanića

Na Fejsbuku pratim grupu "Istorija ex yu fudbala", objavljuju interesantne fotografije koje ranije nisam imao prilike da vidim, s vremena na vreme se pokrene rasprava da li je Piksi bio bolji od Safeta Sušića, tj. ko je od njih dvojice GOAT jugoslovenskog fudbala pre raspada SFRJ. Nedavno su objavili ovu fotografiju

       

na kojoj možemo videti Miljana Miljanića sa svojim pomoćnicima kako kao trener Reala iz Madrida stoji na terenu pred početak neke utakmice na stadionu "Santjiago Bernabeu". Miljanić je preuzeo da vodi Real iz Madrida 1974. godine po završetku Svetskog Prvenstva održanog u Saveznoj Republici Nemačkoj na kojem je vodio reprezentaciju Jugoslavije i na tom poslu je ostao do septembra 1977. godine.

Moj pokojni otac je bio pilot JAT-a od 1961. pa sve do odlaska u penziju 1991. godine, a tokom Miljanićeve trenerske karijere u Realu je leteo isključivo na Boeingu 727 (štaviše, bio je kapetan posade koja je u Beograd dovezla prvi JAT-ov Boeing 727 iz Sijetla juna 1974. godine). Ne znam kada se tačno desio susret mog oca sa Miljanićem, ali je sigurno bio tokom jednog od odlaska na simulator Boeinga 727 (saobraćajni piloti svakih šest meseci imaju provere zdravlja i znanja, jedna od provera je i obavezni ispit u simulatoru određenog tipa aviona) i u tu svrhu je JAT slao posade u Madrid (zahvalnicu na rešavanju dileme koju sam imao po ovom pitanju dugujem g. Daliboru Vincetiću sa Facebook grupe koja neguje pamćenje na JAT i ljude koji su radili u njemu). 

Susret se dogodio u madridskom hotelu u kojem je odsela JAT-ova posada, da li je neko iz posade doneo nešto Miljaniću iz Beograda ili je on svratio do hotela iz nekog drugog razloga, možda da pokupi štampu iz Jugoslavije, pretpostavljam da je bio željan sportskih vesti, ne znam. No, u momentu kada je ugledao mog oca, raširio je ruke i krenuo ka njemu, zagrlio ga, verovatno ga zamenivši za nekog svog prijatelja kojeg dugo nije video, ko zna, nikada to nismo otkrili. Uglavnom, odveo ga je na ručak, proveli su par sati zajedno, siti se ispričali, a da Miljanić nije provalio da ga moj otac uopšte ne poznaje. Osim iz novina, naravno da je znao s kim ruča. Valjda mu je ćale rekao da ima sina, te mu je ovaj poklonio poster tadašnje Realove postave sa potpisima svih igrača (koliko se sećam, potpisi su bili odštampani, kao da je bio poster koji se mogao kupiti u radnji na stadionu).

U svakom slučaju, ja sam od oca dobio taj poster i mnogo mi je krivo što sam ga izgubio u ovih četrdesetak godina, a on nikada više nije sreo Miljanića. Verovatno se i taj Miljanićev prijatelj s kojim je on zamenio mog matorog čudio kada se u nekom razgovoru kasnije Miljan pozivao na njihov susret u Madridu.

You may also like: